![Aleksandar Knežević]()
CRNA GORA, NIKŠIĆ, RISJI DO: – “…mnogi ljudi iz ove oblasti ali iz drugih, nikada nijesu htijeli da saslušaju i razmisle o mojim idejama čija se suština sadrži u oduševljenom obožavanju ideala vrline i u uvijerenju da je naš zadatak u tome da se neprestano usavršavamo. Ko voli mnogo, može uraditi mnogo i može mnogo postići, a šta je urađeno u ljubavi dobro je urađeno”… “Izazov najčešće predstavlja najbolji podsticaj. Ono što ljude podstiče na djelovanje i zajednički rad upravo je želja za isticanjem. U zdravom nadmetanju ima mnogo elemenata čovjekove potrebe za borbom i želje da iz nje izađe kao pobjednik. Posao je prilika da se izkažemo, da potvrdimo vlastitu vrijednost – da nadmašimo druge, hoću reći daleko najbolja nagrada koju život može da vam ponudi jeste mogućnost da naporno radite posao koji je vrijedan truda…” riječi su Aleksandra Kneževića iz Nikšića, čovjeka kog mnogi meridijani zemljinog šara pamte, i koji zasigurno nikoga ne ostavlja ravnodušnim. O svojoj pasioniranoj ljubavi prema ovom magičnom voću, biznisu, vrhunskom projektu u istoriji crnogorskog agrara, radnoj volji, motivaciji, domovini Crnoj Gori i ljudima koji po njegovom mišljenju zaslužuju astralne visine, Aleksandar Knežević nadahnuto govori u tekstu koji slijedi…
…Gajim samo ekskluzivno voće koje je prikupilo toliko bodova i ušlo u kategoriju “super hrane”, a koje se zove trešnja, počinje Knežević svoju priču…
Sorte koje posjedujem su birane strogom selekcijom iz različitih krajeva svijeta, iz aspekta koji je veći broj decenija karakterisao nacionalnu kulturu Italije i Kanade i u velikom svojstvu je obnovljen, počev od „70 godina razvojem i uključivanjem u kulturu egzotičnih varijateta, a po najviše u brojne i značajne varijatete dobijene jednom živahnom i intezivnom aktivnošću najboljih genetičara.
imajući sve ovo u vidu, veći dio od 74 vrste koliko ih je bilo podvrgnuto pažnji ovog Projekta, je izabrano i pušteno u promet, u poslednjih 30 godina od strane brojnih istraživačkih centara, italijanskih i drugih inostranih, koji su značajno doprinijeli poboljšanju vrsta ( sorti ), najviše u smislu sledećih karakteristika: samooplođivanja, veličine, boje, čvrstine, održavanja u cvatu, s plodovima i nakon ubiranja ploda.
Kalendar zrijevanja se otvara sa francuskom Earlu Lori i italijanskom samooprašujućom Sweet Earlu…
Među osrednje – ranim vrstama po zrijevanju, Grace Star, poštovana zbog karakteristika ploda, kako estetskih tako i organskih.
U vrstu koja ima karakter voćke osrednjeg zrijevanja, imam samooplođujuću tvorevinu iz Bolonje Black Star iz grupe osrednje kasnih zrijevajućih vrsta ( sorti ) imam samooprašujući Lapins, koji se odlično pokazao u svim istraživačkim ambijentima.
Ovaj završni kalendar zrijevanja, otvaram sa kanadskom samooprašujućom Skeenom, njemačkom Reginom i zaključujem sa kanadskom samooprašujućom vrstom, Sweethearth Sumtaqre ( Slatko Srce ).
Ovo gazdinstvo tj. aleja trešanja se nalazi na dva lokaliteta u Dragovoljićima iznad Nikšića grada, tačnije u selu Risijem dolu i planini Trešnjici, koja je udaljena nepuna 3 kilometra od navedenog sela.
Pokriva prostor od oko 30000m2 tj. 20000m2 u selu i 10000m2 na planini Trešnjici.
Ovaj posao radim sam, radim sve to iz ljubavi jer u njoj leži istinska snaga.
Ko voli mnogo, može uraditi mnogo i može mnogo postići, a šta je urađeno u ljubavi dobro je urađeno.
Najveće zadovoljstvo leži u radu, u tome da u najvećoj mjeri iskoristite vaše sposobnosti i da znate da ste postigli nešto što se moglo učiniti samo uz pomoć vašeg jedinstvenog dara.
To je doista suština života.
I sa druge strane, kakva je samo avantura bila ova trilogija! Na mnogo načina je to bio zajednički napor Ministarstva poljoprivrede, mog prijatelja i čovjeka kojeg volim više od svog života i moj.
Jednostavno, ne mogu dovoljno da im zahvalim. Ali nastaviću da pokušavam.
Planina Trešnjica se nalazi između 1200 i 1300m nadmorske visine i dobila je ime po divljim trešnjama, koje su svakako najbolji pokazatelj da na tom prostoru može da uspijeva i pitoma trešnja, što sam ja prepoznao i došao sa vizijom da napravim jedan od najznačajnih projekata u istoriji Crnogorskog agrara, hoću reći priču koju obični ljudi ne mogu ni da zamisle i koja će se razlikovati po svojoj izuzetnosti od svih ostalih u svijetu trešnjarstva na starom kontinentu.
Želja da se istaknemo, da se odmjerimo sa drugima i da ih nadmašimo zajednička je svim ljudima snažnog duha.
Izazov najčešće predstavlja najbolji podsticaj. Ono što ljude podstiče na djelovanje i zajednički rad upravo je želja za isticanjem. U zdravom nadmetanju ima mnogo elemenata čovjekove potrebe za borbom i želje da iz nje izađe kao pobjednik. Posao je prilika da se izkažemo, da potvrdimo vlastitu vrijednost – da nadmašimo druge, hoću reći daleko najbolja nagrada koju život može da vam ponudi jeste mogućnost da naporno radite posao koji je vrijedan truda.
Vodeća sorta danas a i u budućnosti će svakako biti Slatko Srce, koja se ipak izdvojila od ostalih vrsta i blista na planini Trešnjici.
U samom startu sam je izabrao kao vodeću sortu zato što vodi porijeklom iz Kanade, koja ima oštru klimu i hladne zime, pa sam vjerovao da će se najbolje prilagoditi jakoj klimi koja dominira planinom Trešnjicom.
Ovu sortu krase karakteristike uz samooprašivanje i skroz kasno zrijevanje, brzo zameće plodove, povećana produktivnost, plodovi srcasti savršenog ukusa sa bojom kore jarko crvenom ( boja vina ), raste u grozdovima i svake godine savršeno rađa.
Svaka biljka zahtijeva kako ja volim da kažem sve nježnosti ovoga svijeta i ako joj posvetite pažnju rast će i cvijetaće iz godine u godinu. Ako je zanemarimo teško će preživjeti. I tek vidite kad procvjeta, koliko i nju i sebe usrećite, dokle smo kod njege i profesionalnim bavljenjem ovom dijelatnošću, htio bih još nešto da spomenem.
A, to je da mnogi ljudi iz ove oblasti ali iz drugig nikada nijesu htijeli da saslušaju i razmisle o mojim idejama čija se suština sadrži u oduševljenom obožavanju ideala vrline i u uvijerenju da je naš zadatak u tome da se neprestano usavršavamo.
Teorija je jedna stvar i to je ok. ali podučavanjem nećete naučiti čovjeka, jer je učenje aktivan proces koji se ostvaruje praksom.
Ako je vaš poziv da čistite ulice, onda ih čistite onako kao što je Mikelanđelo slikao, ili Betoven komponovao, ili Šekspir pisao poeziju…
Ja ne želim da prestanem da se razvijam u pogledu posla. Uvijek želim da istražim sopstvene granice.
Prvo sezonsko voće koje nakom hladnih dana i jednolične tržišne ponude u kojoj dominira jabuka daje živost ponudi na našim tržnicama i policama supermarketa je trešnja. Voće koje uvijek ima visoku cijenu, koje je u deficitu i ako se godišnje proizvede 50000 miliona tona u svijetu, po mom dubokom uvjerenju trešnji nema dostojnog takmaca niti po ukusu niti po zdravim sastojcima niti po cijeni i mislim da ne postoji osoba koja ne voli trešnju za djecu da i ne govorimo.
Stoga odgovorno tvrdim da je ova voćna kultura isplativa. Ali ipak ono što radite mnogo je važnije od onoga koliko zarađujete, a kako se u tom pogledu osjećate mnogo je važnije od toga šta radite. Istinska radost ne proizilazi iz mišljenja niti iz bogatstva, niti iz slave, već iz rada koji ima vrijednost sam po sebi.
Sa obzirom da su trešnje moja prva misao, jedini biznis i inspiracija u životu želim vam izložiti uz ovo trenutno stanje sve ono što mi se dogodilo i buduće planove u čijem ostvarenju bi mi neizostavno bila potrebna podrška i razumijevanje ozbiljnog strateškog partnera.
Do prije par godina imao sam kolekciju od oko 3000 stabala. Podsjećam vas da sam do sada prošao značajan dio puta sa koga vidim cilj. To je „trešnja budući brend“ po kojem će se Crna Gora u vremenu u kojem dolazi prepoznavati ne samo u Evropi već i na svim meridijanima.
Vjerujem da svrha života nije u tome da budete srećni. Svrha života je da budete neko, da budete produktivni, da ostavite za sobom trag da ste u opšte živjeli.
Vrijednost ove po mnogo čemu jedinstvene plantaže ogleda se u činjenici što plodovi za tržište stižu u avgustu kada ovog rajskog voća u tom periodu nema gotovo nigdje u svijetu.
Radi ilustracije napominjem da je cijena trešanja tokom avgusta u svjetskim metropolama između 20 i 40€ po kilogramu što dovoljno govori o profitabilnosti projekta „Trešnjica“.
Prioritet broj jedan i uslov za realizaciju projekta „Trešnjica“ je postavljanje protivgradne zaštite. Naime, za samo desetak minuta, sada već davne 2012-te godine grad je uništio značajan dio moje plantaže, koja je samo u toj godini trebala da zaradi preko 100000€ kao i ciljnoj 2015-oj godini da premaši 1000000 € prihoda.
Od tada sve ove godine su za mene bile plivanje uz vodu. Tada sam shvatio da nije hrabar i valjan onaj čovjek koji biježi od rada, već onaj kome odvažnost raste u samim teškoćama.
Priznajem pribojavao sam se, mogućeh kraha sopstvenih ambicija, ali odlučnost da nastavim bez obzira na sve nije utihnula, a ja sam se ponovo zakleo da ću uspijeti u svom naumu, znajući da najbolje stvari u životu ne dolaze ovako.
Moja jedina alternativa je skokovit razvoj oslonjen na krilima sopstvene vizije gdje bih napretkom upravljao ne na osnovu onoga što imam, već na osnovu onoga čemu težim.
Najveća bi greška bila da sebe definišem neambiciozno, jer ako i za trenutak posumnjamo da ćemo uspjeti, vrlo vjerovatno nećemo uspijeti.
I na kraju ne mogu da ne spomenem ova aleja je posvećena Crnogorskom premijeru – najboljem ljudskom biću na svijetu. I dokle god budem disao trudiću se da bude posebna tj. ljepša od svih ostalih bilo gdje kako bi bila dostojna i na najljepši mogući način krasila veličanstveni lik najveće istorijske ličnosti svih vremena države Crne Gore.
![2]()
![3]()
![4]()
![5]()
![6]()
![7]()
![8]()
![9]()
![91]()
Za Rural portal, autorizovani tekst – Aleksandar Knežević
(broj pregleda: 133)
Stečena znanja, uspostavljena nova prijateljstva maslinara, te učvršćena stara koja su sklapana tradicionalnim učešćem na Noćnjaku su najbolja potvrda da su sredstva kojma su Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i Opština Bar podržali učešće maslinara na Noćnjak potpuno opravdana i na najbolji način iskorišćena.
Podršku koju je pružilo Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i Opština Bar pored finasijske pomoći maslinarima daje i moralnu podršku i ohrabruje ih u uvjerenji da instutcije države Crne Gore vode računa o maslinarstvu i rade na njegovom unaprijeđenju.
Na rastanku, ljubazni i gostoprimivi domaćini su Barane pozvali da i naredne godine dođu na Naćnjak a barski maslinari su uzvratili pozivom na crnogorsku regionanu manifestaciju „Maslinijada Stari Bar“ što su oni sa zadovoljstvom prihvatili.
